Zašto određena dijeta ili prehrana kod nekih djeluje, kod drugih ne, a kod trećih čak može polučiti suprotan efekt?
Zašto se neki kunu u ketogenu prehranu, drugi u paleo, a treći u vegetarijanstvo?
Kako to da, unatoč svim znanstvenim dostignućima, još uvijek nismo uspjeli odgonetnuti koja je prehrana najbolja?
Jer da jesmo, onda sigurno ne bismo imali ovako dramatičan porast učestalosti pretilosti i bolesti povezanih s prehranom.
Želim predstaviti jedan znanstveni članak koji nam može pomoći odgovoriti na neka od ovih pitanja.
Kako pronaći savršenu prehranu?
Proučavanje utjecaja prehrane na zdravlje vrlo je kompleksan proces i zbog toga je potrebno odabrati parametar koji je jednostavan za praćenje, a marker je za mnoge bolesti.
Jedan takav parametar je promjena razine glukoze u krvi nakon jela, koja je marker za mnoge bolesti, poput dijabetesa tipa 2, kardiovaskularnih bolesti i metaboličkog sindroma [1, 2, 3, 4, 5, 6, 7].
Unosom hrane u organizam, ona se probavlja na jednostavnije spojeve. Kompleksniji ugljikohidrati se razgrađuju na jednostavne ugljikohidrate (šećere): glukozu, fruktozu i galaktozu, koji se potom apsorbiraju u crijevima.
Nakon apsorpcije tih šećera razina glukoze u krvi raste, na što tijelo reagira proizvodnjom hormona inzulina. Glavna uloga inzulina je transport glukoze iz krvi u stanice, gdje se ona koristi za proizvodnju energije.
Kad stanice napune svoje zalihe glukoze (u obliku glikogena), inzulin signalizira tijelu da preostali višak pohrani kao masno tkivo, a pri tome i koči korištenje masnih zaliha za dobivanje energije.
Kod vrlo naglog skoka razine glukoze u krvi, tijelo na njega odgovora lučenjem velikih, ponekad i prevelikih, količina inzulina. Prevelika količina inzulina previše spusti razinu glukoze u krvi i onda ponovno osjećamo glad, nedugo nakon jela.
Slika 1. Praćenje promjene razine glukoze u krvi nakon jela.
Na slici 1 prikazan je graf kontinuiranog praćenja razine glukoze u krvi jednog ispitanika tijekom tjedan dana. Razina glukoze u krvi naglo poraste nedugo nakon jela, te joj treba otprilike 2 sata da se vrati na početnu razinu.
Personalizirana prehrana predviđanjem glikemijskog odgovora
Istraživanje je provedeno tako što je kod 800 ljudi tjedan dana kontinuirano praćena razina glukoze u krvi nakon jela, uz vođenje evidencije obroka, fizičke aktivnosti i spavanja. Također, napravljene su im i dodatne analize koje su obuhvatile razne fizičke parametre (visina, težina, opseg struka…), krvne testove, te crijevnu mikrofloru.
Dobiveni su zanimljivi rezultati:
1. Kad neka osoba dvaput pojede određenu hranu, njezin odziv glukoze u krvi je sličan. Ovaj naizgled logičan rezultat je bitan jer potvrđuje valjanost pristupa u istraživanju.
2. Uočeni su određeni obrasci ponašanja glukoze poput:
a) više ugljikohidrata u načelu dovodi do većeg porasta glukoze u krvi;
b) više masnoća u obroku (tj. veći omjer masti naspram ugljikohidrata) dovodi do manjeg porasta glukoze u krvi nakon jela;
c) veća količina prehrambenih vlakana u obroku povećava trenutni odziv glukoze u krvi, ali zato dugoročno pozitivno utječe smanjenjem kasnijih odziva (nakon 24 sata).
3. Meni najzanimljiviji pronalazak je da različite osobe mogu imati sasvim drukčije odzive glukoze na identične obroke.
Slika 2. Usporedni prikaz odziva glukoze različitih ljudi za identične obroke.
Na grafovima slike 2 vidimo koliko različite mogu biti reakcije dvoje ljudi na identične obroke. S lijeve strane su grafovi na standardizirane obroke koji sadrže 50 g ugljikohidrata: kod jedne osobe ista količina kruha podigne glukozu na 180 mg/dl, a kod druge do 120 mg/dl. Još je veća razlika vidljiva desno gdje čak imamo dijametralno suprotne odzive prilikom konzumacije banana i keksa.
Pomoću podataka o odzivu glukoze i ranije napravljenih analiza (krvi, crijevne mikroflore i ostalog) napravljen je algoritam (program) koji može predvidjeti nečiji odziv glukoze u krvi nakon jela.
Unosom podataka samo iz analiza krvi i crijevne mikroflore novih 100 ispitanika algoritam je pokazao vrlo dobru sposobnost predviđanja kako će oni reagirati na određene prehrambene namirnice.
Trenutni službeni model predviđanja rasta glukoze u krvi nakon jela bazira se na količini ugljikohidrata u obroku, a ovaj algoritam je pokazao puno veću točnost od tog modela (R=0,68 naspram R=0,38).
Algoritam je potom uspješno korišten i za izradu režima prehrane koji pozitivno djeluju na odziv glukoze u krvi nakon jela.
Slika 3. Usporedni prikaz odziva glukoze na dva različita režima prehrane.
Na slici 3 možemo vidjeti razliku u kretanju razine glukoze kod dva takva režima prehrane. Zelena linija predstavlja tjedan dana režima prehrane pozitivnog za razinu glukoze u krvi, dok je crveni izrađen s namjerom da loše utječe na nju.
Također je primijećeno da i samo tjedan dana režima koji je dobar za glukozu u krvi pozitivno utječe na crijevnu mikrofloru. Uočena su povećanja populacija mnogih bakterijskih vrsta za koje se smatra da pozitivno utječu na naš organizam i zdravlje.
Zašto sam želio podijeliti ovo istraživanje s vama?
Želim da vidite da svatko može drukčije reagirati na određenu hranu. Pristup prehrani treba biti individualan i ne postoji jedan model koji će odgovarati svima.
Otkriće da i samo tjedan dana kvalitetnije prehrane pozitivno utječe na crijevnu mikrofloru može biti jako dobra motivacija da mijenjamo svoje prehrambene navike na bolje. Neke rezultate ne vidimo odmah golim okom, ali pozitivne promjene se definitivno događaju u našem organizmu.
Također, mislim da je odziv glukoze u krvi nakon jela vrlo koristan parametar u potrazi za što boljom prehranom. Nažalost, bockanje nakon svakog jela nije ugodno, a uređaji koji kontinuirano prate glukozu u krvi još su uvijek skupi, tako da se nadam da će ovaj algoritam iz ovog rada uskoro biti dostupan svakome. Time bismo s nekoliko bezbolnih analiza mogli dobiti puno bolji uvid u hranu koja nam odgovara, a siguran sam i da bi time došlo do manje učestalosti nastanka gore spomenutih bolesti i značajnog rasta kvalitete i duljine života.
