Već mi se neko vrijeme po glavi mota ideja da pokušam „odškrinuti vrata“ određenih tema na malo drukčiji način. Dosad sam ponajviše obrađivao znanstvenu literaturu, ali danas vam želim pokazati nešto drukčije. S obzirom na trenutnu situaciju u svijetu i kod nas, mislim da će vam odgovarati malo promjene.
Danas vam želim pokazati predavanje koje me motiviralo da počnem s Nutrisc.
To je predavanje dr. Peter Attie o dugovječnosti. Na mene je ostavilo snažan dojam jer sam u njemu napokon dobio širu sliku dugovječnosti, kako je istraživati i kako djelovati na kvalitetu i duljinu života. Ovo me predavanje uvuklo u znanstvena istraživanja kao nijedan rad. Iako je dr. Attia održao predavanje za medicinske stručnjake, smatram da je razumljivo i zanimljivo i nama laicima. Istovremeno će vas zainteresirati za daljnje istraživanje teme.
Nakon što sam ga odgledao nekoliko puta, shvatio sam da želim napraviti medij koji će biti spona između ovakve stručne materije (koju nije jednostavno naći) i šire javnosti. Zato sam želio napisati sažetak predavanja koji će vas, nadam se, motivirati da ga pogledate u cijelosti.
Dugovječnost – sadašnjost i budućnost
Glavna tema predavanja je dugovječnost, tj. kako poboljšati kvalitetu i duljinu života. Da bi sam koncept dugovječnosti bio razumljiviji, dr. Attia dijeli ga na dvije komponente: duljinu života (eng. lifespan) i trajanje zdravlja (eng. healthspan).
Kad bi te dvije komponente grafički prikazali, graf dugovječnosti prosječnog čovjeka danas bi izgledao ovako:
Možemo primijetiti da vrhunac zdravlja postižemo oko 40. godine, nakon čega kreće njegovo opadanje. Isprva polagano, ali kasnije sve brže. Veliko opterećenje na kvalitetu života, ali i na zdravstveni sustav predstavlja posljednjih desetak godina života. Tijekom tog perioda kvaliteta života je najčešće niska i on prođe u produljivanju kroničnih bolesti.
Za poboljšanje dugovječnosti dr. Attia precizira tri cilja:
1. Produljiti životni vijek;
2. Usporiti brzinu opadanja kvalitete zdravlja;
3. Skratiti period proveden u kroničnim bolestima pred kraj života.
Kad bi ispunili sva tri cilja graf dugovječnosti izgledao bi ovako:
Ovo sad izgleda puno bolje. U ovom scenariju bili bi vrlo dobrog zdravlja sve do osamdesetih godina života, a period lošije kvalitete života pred kraj je relativno kratak.
Istraživanje dugovječnosti
Sad kad imamo ciljeve zanima nas kako ih ostvariti. Problem nam predstavlja što dugovječnost je gotovo nemoguće kvalitetno istraživati na ljudima. Nije moguće uzeti 1000 novorođenčadi, vršiti eksperimente na njima i pratiti ih do kraja života. Zato smo do nekih otkrića morali doći obilaznim putevima:
Proučavanjem stogodišnjaka
Otkrili smo da i stogodišnjaci najviše umiru od kroničnih bolesti koje muče ostatak populacije: rak, kardiovaskularne, cerebrovaskularne i neurodegenerativne bolesti. Razlika je u tome što se kod njih one razviju kasnije. To je dobra vijest za nas „obične smrtnike“, jer znači da je ključ duljeg života odgoditi razvoj kroničnih bolesti.
Studijama sa životinjama
Rezultate istraživanja na životinjama često ne možemo primijeniti na ljude. Međutim ponekad pronađemo korisne mehanizme očuvane u više životinjskih vrsta različite kompleksnosti. To nam daje nadu da takvi ili slični postoje i kod ljudi. Neki od njih su:
1. Restrikcija kalorija i/ili nutrijenata – otkriveno je da određeni oblici restrikcija u prehrani produljuju život mnogih organizama od kvasaca, raznih insekata, glodavaca, čak i primata [1]. Kod prehrane možemo mijenjati koliko jedemo (količinu kalorija), što jedemo (vrste nutrijenata) i kad jedemo (vrijeme provedeno bez hrane).
2. Lijek Rapamicin – pokazano je da lijek Rapamicin (eng. Rapamycin) produljuje životni vijek mnogih životinja poput vinske muhe i raznih glodavaca [2]. Smatra se da je njegovo djelovanje na dugovječnost prvenstveno preko mTor molekularnog mehanizma, koji postoji i kod ljudi. Lijek se kod ljudi koristi u nekoliko svrha, ponajviše kao imunosupresiv, a njegovo djelovanje na dugovječnost nije još razjašnjeno.
3. Utjecaj gena – manipulacijom gena u životinjama moguće je istražiti njihov utjecaj na dugovječnost. Prigušivanjem ili pojačavanjem gena otkriveno je njihovo djelovanje, ali i da postoje različiti podtipovi gena sa specifičnim utjecajem na zdravlje. Neki od proučavanih gena su: C3, PCS K9, ApoE, GHR i IGF-1.
Poznavanje molekularnih mehanizama.
Istraživanje molekularnih mehanizama na puno fundamentalnijim razinama olakšava nam da pretpostavimo kako bi mogli djelovati u kompleksnijim sustavima kao što je ljudsko tijelo. Neki od proučavanih mehanizama:
1. Djelovanje nutrijenata – brz i učinkovit odgovor stanica na promjene u dostupnosti nutrijenata ključan je za opstanak svih organizama. Stanice su zbog toga razvile niz molekularnih puteva kojima mogu osjetiti dostupnost nutrijenata i brzo regulirati ekspresiju gena i modifikacije proteina kako bi adekvatno odgovorili na takve promjene.
Također, danas živimo nevjerojatnom izobilju i dostupnosti hrane za koje se naša tijela evolucijski nisu stigla pripremiti. Zbog toga smo zanemarili pozitivne učinke povremenih perioda bez hrane.
2. Autofagija – autofagija je jedan od staničnih mehanizama uklanjanja oštećenih i nepotrebnih dijelova stanica. S obzirom da mnoge kronične bolesti (poput raka i Alzheimerove bolesti) kao jedan od uzroka imaju oštećene proteine možemo pretpostaviti da će autofagija pozitivno utjecati na prevenciju tih bolesti.
3. Scenescentne stanice – scenescentne stanicu su stanice koje su izgubile sposobnost dijeljenja. Uzrok prestanka dijeljenja stanica najčešće je povezan s velikim brojem stresnih faktora, kako unutarnjih tako i vanjskih. Problem takvih stanica je što otpuštaju signalne molekule koje zdrave stanice potiču da postanu scenescentne. Isprva se smatralo da stanice postaju scenescentne da bi se zaštitile od postanu kancerogene, ali se danas se zna da su povezane sa sustavnim upalnim stanjima, oštećenjima tkiva i jedan su od glavnih značajki starenja.
4. Upalna stanja – sustavna upala tkiva jedna je od značajki, vjerojatno i uzroka mnogih kroničnih bolesti modernog doba. Što bolje shvatimo kako nastaju takva stanja, bolje ćemo znati kako ih spriječiti.
Djelovanje na dugovječnost
Saznanjima dobivenim iz gore spomenutih istraživanja možemo složiti plan kako djelovati na dugovječnost. Na rasolaganju nam je nekoliko taktika:
1) Prehrana; 2) Vježbanje; 3) Spavanje; 4) Kako da se nosimo sa stresom; 5) Lijekovi; 6) Dodaci prehrani; 7) Mijenjajući ponašanja koja nam škode i/ili uvodeći nova i korisna.
U svom predavanju dr. Attia podrobnije ulazi u prve tri taktike:
1. Kad se radi o prehrani, znamo da je svatko od nas drukčiji i da ne postoji savršena prehrana koja bi odgovarala svima (o tome sam više pisao ovdje). Zbog toga su njegovi savjeti okvirni i služe kao smjernice kojima sami možemo pronaći prehranu koja nam odgovara.
Dr. Attia preporuča da ograničimo unos ugljikohidrata tako da prosječna vrijednost glukoze u krvi bude relativno niska uz minimalne varijacije (85 ± 15 mg/dl). Za postizanje ovog cilja količina ugljikohidrata može jako varirati između pojedinaca. Proteine unosimo dovoljno za održavanje postojeće mišićne mase ili za njen blagi porast. Ostatak potrebnih dnevnih kalorija unijeti ćemo mastima.
2. Vježbanje tj. fizičku aktivnost dijeli po djelovanju na komponente dugovječnosti.
Kao važnu kariku za produljenje životnog vijeka smatra sposobnost mišića da spreme višak glukoze koji unesemo prehranom. Najveća skladišta glukoze (tj. glikogena) su velike mišićne skupine donjeg dijela tijela. U tu svrhu najbolje su složene vježbe snage. S druge strane, za produljenje trajanja zdravlja (healthspan) korisnije je vježbati radi prevencije ozljeda. Tu spadaju vježbe stabilizacije i mobilnosti koje se izvode s manjim opterećenjima.
Ljudima koji nisu skloni vježbanju i žele izvući maksimum u kratkom vremenu savjetuje trening snage s većim opterećenjima.
3. Spavanje je trenutno jedan od najpodcijenjenijih stupova dobrog zdravlja. Iako se u današnje vrijeme mnogi hvale koliko malo spavaju, znanost je pokazala da nedostatak sna ima štetan utjecaj na skoro sve sustave našeg tijela. Spavanje bar 7 sati dnevno mora postati nova normala.
O toj temi ću mnogo detaljnije u sažetku knjige Zašto spavamo od prof. Matthewa Walkera.
Ovdje predavanje završava. Dr. Attia se nažalost nije stigao dotaknuti nekih drugih točaka, ali je dao putokaze kamo dalje tražiti odgovore na stvari koje nas zanimaju. Mene su odveli u jedan novi medij i znanstveno područje. Možda i vas odvedu na slično putovanje.
Čuvajte se i ostanite zdravi.
